Navijač Dinama: Policija je mlatila i gazila sve pred sobom
Nakon gledanja i čitanja svih mogućih vijesti u kojima se pljuje po nama, navijačima, osjećao sam se dužan objaviti i svoju priču.
Prekjučer (1.5.2010.) na utakmici Dinamo-Hajduk, sve je krenulo samo zbog jedne baklje zapaljene na istoku (ostavljene na tribini, a ne ubačene u teren). Na tu ogromnu i veliku opasnost po život svih gledatelja reagirali su prvo sokoli koji su išli privest (to im uopće nije posao) onoga koji je zapalil baklju. Naišli su na otpor i pozvali su policiju koja je ušla na istok i počela gurat sve pred sobom kako bi došla do tih osoba, a kada su došli počeli su ih bezuvjetno udarati palicama. Mi na Sjeveru to nismo mogli mirno gledati i prvo je krenulo vrijeđanje murije, a zatim su svi krenuli prema vrhu Sjevera kako bi izašli van i pomogli našim dečkima na istoku. No pri vrhu Sjevera (kod WC-a) naišli smo na kordon koji je odmah počeo s udaranjem. Oni su zasuti pirotehnikom i stolcima, koje su vračali nazad na nas, a i sami su koristili topovske udare i bacali ih u masu. Na kraju utakmice kada smo krenuli van sa stadiona poslani smo na "rotor". Kada smo svi ušli u "rotor" odozgo je krenuo stampedo, policija je mlatila i gazila sve pred sobom. Zatim je odjednom krenula trka prema gore. Vidio sam još 50-ak policajaca kako trči odozdo prema nama i tuče koga god stigne. Nastao je pravi kaos koji se riječima neda opisati. U tom stampedu pao sam na pod. Nekoliko ljudi palo je na mene, a ostali su trčali glavom bez obzira, gazeći po nama, jer ih je murija tukla iz sve snage. Nisam vidio ništa, samo mrak i jedva sam dolazil do zraka.Nisam znal koliko je još ljudi iza mene, koliko će ljudi još morati proči preko mene dok se ne oslobodim. Odmah sam se sjetio Engleske i mrtvih u stampedima. Cijeli život i obitelj su mi prošli pred očima. Nakon 2-3 minute ipak sam uspio ustati, ali sam osta zadnji. Iza mene je bila samo policija koja me počela udarati pendrecima po nogama i rebrima. No onda je došlo ono najgore, murijak me iz sve snage udario pendrekom POSRED GLAVE.
Osjetio sam jako zujanje u ušima i zacrnilo mi se pred očima. Samo pukom srećom sam ostao stajati. Nisam odmah potrčao jer mi se vrtilo u glavi i mutilo pred očima pa sam još jednom dobio po GLAVI. Počeo sam trčati i uspio sam, uz teturanje i vrtoglavicu pobječi van "rotora". Stao sam kraj stadiona, i držao se za glavu kad je došel još jedan policajac i uz glasne psovke me udaril ponovno po GLAVI, ali me samo krznul. Našel sam prijetelje koje sam negdje u kaosu izgubil i oni su mi pomogli da dođem do autobusnih stanica na Sveticama i tamo sjednem.
Na križanju kod "Pimpeka" bio je kaos. Odjedno je krenuo stampedo prem Sveticama i Zvonimirovoj. Ja sam dvojici svojih prijatelja rekel da ostanemo sjedit jer se nemrem ustat, inaće bum opal. Sjedil sam i držal se za glavu. Policija je naganjala ljude prema Zvonimirovoj i njih 30-ak je prošlo kraj nas, ali su zadnja 3-4 stala i počeli se derat da se dižemo i gubimo. Čim smo se ustali počelo je udaranje u kojem sam dobil po leđima, ruci, ali i LICU. Nakon toga smo uspjeli pobječ i sakrit se.Dakle, dobio sam 3 udarca u glavu i jedan u lice (po tjelu da ne pričam). Murija nas je namjerno tukla po glavama nebi li nas što više ozljedili. Također znam i ljude koji su ostali ležati u "rotoru" i na podu su tučeni samo po glavi. Čak su i čovijeka koji je krvav hodal po ulici i vikal "Nemojte krvav sam", ponovno istukli.
Namjerno su ugrožavali naše zdravlje i živote. Od njihovih udaraca neki su mogli ostat invalidi ili čak umrijet. Poslje sam čuo i pucnjavu (najmanje 5 metaka).
I sad svi "dušebrižnici" koji neznaju kaj se dogodilo vele da policija treba veće ovlasti.
PA KAJ BUJU IM SAD DOZVOLILI DA TENKOVIMA IDU NA NAS?????
19-godišnji navijač Dinama.
Navijačica Dinama: Što su policajci imali tražiti na istoku?
Subota, praznik rada, prekrasno vrijeme i onaj dan D, najbolji dan, koji se bez obzira na sve uvijek s nestrpljenjem iščekuje, da to je bio dan za derbi. Prije tekme, ekipa ko ekipa po ulicama, parkićima, lokalnim kafićima, rasprave kakva će biti igra, hoće li Sammir opet igrati odnosno ne igrati, koliko dolazi Torce itd. Sve u svemu bio je to još jedan u nizu derbija, no neko `nabrijavanje` se osjetilo i to upravo s onima s kojima smo se na kraju i sukobili. Možda je glupo što cura piše o tome, što cura ima radit na stadionu, no eto, kao i dečkima i meni je to jedan dio života, navikneš se, tako odrasteš i to je jednostavno to. Na stadionu prvo poluvrijeme bilo je čisto solidno, sve do incidenta na istoku. Malo mi je glupo govoriti zbog čega su specijalci ušli na istok, tribinu gdje nikada nije bilo nikakvih problema, gdje se nalaze uglavnom žene, klinci, starci, ako su razlog baklje, to nije dovoljno dobar razlog.
Istina, policija ima pravo spriječiti nerede na terenu i nitko ne osporava da nisu svi anđeli, ali na istok poslati specijalce među djecu i starce, bio je jedan od glupljih poteza. Maksimir je pod video nadzorom i nakon svake tekme je bio običaj da se pojedinci privedu kada izlaze sa stadiona, što ovaj put očito nije bio slučaj. Sve se je brzo zbilo i na našem sjeveru, upali su specijalci i onda je počeo kaos. Naravno da se mi svi držimo nepisanog kodeksa, uvijek ćemo svome čuvati leđa, svi smo tamo bili navijači, kolege s tribine i nismo mogli dopustiti da "padnu" oni koji ništa nisu bili krivi. Počelo je s bakljama i stolcima, a policija umjesto da je spriječila incidente, odnosno da je zaustavila to, oni su stolce i baklje bacali nazad. Red je policije da reagira, ali ako nemaju dokaza da je osoba sudjelovala u neredima, ako osoba ne pruža nikakvi otpor, te ako osoba stane sa strane i miče se od sukoba, čemu onda mlaćenje pendrekom? Jesu li cure ili mlađa djeca, pa čak i neki stariji dečki koji su stajali sa strane i digli ruke, bili za što krivi, nisu! No, policija je svejedno reagirala i izudarala i one nevine.
Ne bih ništa rekla, da su udarali huligane koji su pružali otpor, ali jučer takvih nije bilo. Tamo su bili normalni navijači. Svjesna sam da je to tribina, nogometna utakmica, sukob rivaliteta kao što su Dinamo i Hajduk, uvijek postoji opasnost da će se nešto dogoditi, no isto tako takva opasnost postoji i na autocesti s pijanim vozačima, na poslu od nekog šefa koji je nasilan i sl. Postoji opasnost u parkićima za djecu od pedofila, otmica, prodavača droge.No, još se nije dogodilo da postoji i opasnost za nas obične građane od policije. Torcida se naravno priklonila nama, isto su mogli i oni proći, a i svjesni su torture kakvu su imali u Slovačkoj, da ovo nije nimalo drukčije bilo pokazuje činjenica da je jedan navijač ranjen iz vatrenog oružja.
Žao mi je svake osobe koja strada na glupi način, specijalac bez oka je zaista tako i stradao, htjeli su gađati nas, a pogodio je sebe, nijedan navijač za to nije kriv, dapače krivi su upravo specijalci koji nisu smirivali nered, nego su ga nastavili provoditi.
Bogu hvala, kamere koje su postavljene na stadionu to mogu jasno i pokazati. Da stvar bude gora, nakon završene utakmice policija je krenula u pravi osvetnički pohod, na tribini su ostali djeca, cure i dečki koji pospremaju transparente, no policija je imala samo jedan cilj - izliječiti svoje komplekse na nevinima. To su nastavili i na izlasku iz stadiona.
Izbjegla sam jedva batine, no osjećala sam se kao da krvarim, kad sam gledala svoju braću s tribine, kako leže na podu kao stoka pregaženi gdje ih neki iskompleksirani specijalac udara, no što napraviti u tome trenutku? Zvati pomoć? Koga? Reagirati? Kako? Kada smo izlazili sa stadiona, udarali su koga i što su stigli, što su htjeli dokazati s tim? Koji je bio cilj napada na građane Republike Hrvatske, na ljude koji nisu apsolutno ništa skrivili niti sudjelovali u bilo kakvim neredima, ako i jesu, zašto nisu privedeni kao normalni ljudi već su mlaćeni kao stoka.
Taman kada smo pomislili na ulici smo, idemo doma nakon svega viđenog, opet su se pobrinuli specijalci koji su ganjali obične građane po parku, u Hondlovoj, u drugim ulicama, privodili su ljude prisilno, bez objašnjenja, bez dokaza, a kada isti nisu pružili otpor dobili su slavnim pendrekom po leđima. Treba li napomenuti kako su se "nabrijavali" policajci međusobno; "Udri pi...., kuda ćete pi...., nema posustajanja." Jeli to način da oni koji nas štite, zapravo nam štete?
Oni znaju koji im je bio cilj. Da se je ovo dogodilo na bilo kojem drugom mjestu, a ne na stadionu, svi bi stali protiv policije, a ovako će se osuđivati samo jedna strana. Mi nismo plačipičke, svjesni smo da nismo uvijek najbolji i ne zaslužujemo uvijek hvalospjeve, ali od svih odigranih utakmica u ovoj sezoni i sukoba navijača međusobno, jučer je stradalo najviše ljudi i to nevinih, zahvaljujući našim specijalcima.
Ovo se može ponoviti bilo kada, u bilo koje vrijeme i bilo kome, nama su narušena građanska prava i ljudska prava, snimke pokazuju da ovaj put nitko nije pao preko sanduka kao što je bio slučaj u Karlovcu, ali i vrijeme će pokazati svoje, da za ovaj teror neće nitko odgovarati. Mi nismo građani drugoga reda, kako to godinama rade sa svojim Zakonom o navijačima. Novčana kazna za paljenje baklje je od 2000 do 10000 kuna, te zatvorska od 10 do 30 dana zatvora, a Maja Morales koja vozi bez vozačke dozvole u pijanome stanju dobije kaznu 1700kn i još se time hvali u medijima.
Vi i dalje mažite oči problemom navijača, dok nam Hrvatska tone sve dublje, dok se kradu milioni kuna, dok je kriminal, ubojstva i sl. na najvišoj razini, ali zapamtite naše ideale ne možete ugasiti. Borili smo se uvijek i nikada se nismo predali, sjetite se slavnog 13.05., sukoba s Tuđmanom i tadašnjim vrhom zbog imena, pa stoga nemojte misliti da se plašimo vas, mi smo jedini koji smo ostali dosljedni sebi i koji se ne mijenjamo kako vjetar puše, jedini koji su spremni na sve, sve do ostvarenja svoga cilja, a to očito nekome smeta.
'Ovo je očito bila priprema policije ako završimo ko Grčka, mlatit će nas sve ko volove'
Dana 1.5.2010 počela je utakmica Dinamo Hajduk, sve je bilo dobro navijanje i mir na tribinama, i tada se zapalila jedna baklja na tribini istok i tada je krenula policijska represija i naravno da će sjever reagirat.Zašto se nije poštivao zakon o navijačima, jer postoje kamere koje snime onoga koji zapali baklju i poslije tekme ga se u miru privede? Nego policija ide uletavat na sjever među 5000 navijača i naravno da će nastat neredi i ono šta je bilo, ali mi nije jasno da svi mediji pišu o tome kako smo mi radili nerede.
A što se događalo u rotoru kada su nedužni ljudi bježali (djeca, žene, dede, bake) pred policijom koja je sve nemilosrdno tukla i da bi još dolje čekali policajci i svakog dobro ispendrečili. I to nije sve ja sam osobno spašavao klince i dobio par puta po leđima, jer oni nisu zaslužili a niti iko od nas da nas se onako tuče, i kada se ispraznio „rotor“ policija je krenula na ostatak navijača koji su pospremali transparente i počela ih tuci bez razloga.
Kada sam bio na tribini vidio sam toliko uplašenih lica, nisu znali sta ih čeka, ljudi su se skrivali po wc-ima i tamo su isli policajci i tjerali ih van i tukli, naravno nije to sve derali su se na njih „ajmo stoko“ i puno vulgarnih izraza. Zar je to naša policija koju svi plaćamo svojim radom?
Ja se čudim što nitko nije poginuo u „rotoru“ jer kada je nastao stampedo koji su policajci inicirali ja sam molio Boga da ne poginem a ljudi koji su popadali i bili pregaženi policija ih je tukla, čak je jedan čovjek bio u nesvjesti a policajac ga udara nogom u glavu? Pa gdje tog ima?? I naravno svi krive navijače, a na ulicama Maksimira ja osuđujem paljenje automobila, i razbijanje grada ali jel mi može neko objasnit: Zašto policija uletavala u birceve i tukla sve pred sobom? Ljudi su došli popiti piće poslije utakmice i šta dobiju? Dobiju batine..i evo situacije. Ja stojim kod kipa „pimpek“ i zovem frenda i pitam ga jel živ i u tom trenu dere mi se prijatelj bježi i ispred mene sjede dva klinca i u tom trenu doletavaju murjaci i počnu mlatiti sve koji su se tamo našli? Zar nije dosta policijske brutalnosti? Zar nije dosta da se ljudi maltretiraju i onda se se svali na navijače?? I sad ce policija dobiti jos vecće ovlasti biti ce jos više tučnjava, mislim svi se pitaju zašto su navijači ljuti?
Pa kako ne bi bili kad im na tribinu doletava intervertna i gađaju ih stolicama i bakljama umjesto da smire situaciju oni pogoršavaju stvar... Očito je da je ovo bilo isplanirano takav dojam ja dobivam od svega ovoga, a najvise mi je žao djece i zena koje su bile tučene od strane policije? Cime smo mi to zaslužili? Jer mi smo poslije nereda na tribinama mirno izlazili s sjevera i nismo provocirali policiju a oni nas počeli tući? Di je tu logika? A najgore od svega sto je glavni problem države navijaci, a ne to što država tone i sad će se vlada pozabavit navijačima a gospodarstvo i dalje tone, ovo je očito bila priprema policije ako završimo ko Grčka, mlatit će nas sve ko volove.
'Ovo je inscenirani show političkog vrha'
Zbog ovoga ću otići spavati više sati nakon što sam planirao, sutra imam predavanja, ali neka. Od prvotne ogorčenosti na "huligane" i "nasilnike" i sućuti za osakaćenog policajca, došao sam do nevjerice i žalosti.
Jedno dvije godine radio sam u policiji kao prometnik u prometnoj jedinici mladeži. U prometnoj policiji većina ekipe su stariji muškarci, ako su po ičemu zaguljeni, to je da su bezobrazni, ali glavna karakteristika im je da su uglavnom lijeni i besposleni. U svakom slučaju benigni. Međutim, interventna policija je drugi par opanaka. Jedan moj, ajmo reći, prijatelj, otišao je u interventnu. Od relativno dobroćudnog klipana od cca. 185 cm, 90 kg s višegodišnjim kickbox iskustvom pretvorio se u nasilnu životinju kratkog fitilja, koja, kad je u uniformi, samo traži kavgu. A mislim da kad bi mi poštenu šamarčinu zavalio da bi mi zube poizbijao. ATJ Lučko neću ni spominjati, to je većinom banda kriminalaca čije su nasilne osobine višestruko pojačane upotrebom dopinga.
Kao što su mnogi već rekli, ovo treba gledati s većim odmakom - ovo je inscenirani show hrvatskog političkog vrha da se skrene pažnja prosječnog hrvatskog građanina s najbitnijeg problema - rastuće nezaposlenosti i iminentnog bankrota države. Prvo čime su nam mazali oči bila je Podravka. Nedavno opet Podravka - uhićen Polančec. Na Međunarodni praznik rada, kada bi se ponajviše moglo govoriti o radničkim pravima i katastrofalnom stanju u državi, gdje se ljudi s diplomom tuku oko kontejnera i kanti za smeće, oni lansiraju priču koja će puniti medije još danima.Do jesenas sam živio u Slavonskom Brodu, gradu na kojem sam najbolje primijetio dugoročnu politiku ovog vodstva - stari su već isplašeni od UDBA-e i OZNA-e, a mlade treba nagurati što dublje u blato. Za mlade nema nikakve akcije, ništa se za njih ne nudi, osim pijančevanja, pušenja marice, izlaženja na partije bez kraja i konca, i to, po mogućnosti, da što više zaglupljuju, dakle cajke obavezno. Mediji su kontrolirani i brižljivo cenzurirani, a besposlenom puku nudi se samo ispiranje mozga ili samo trošenje vremena koje se može upotrijebiti za nepoželjne radnje, kao što je, npr. obrazovanje. Provodi se politika "zavadi pa vladaj".
Svatko tko nešto poduzme, iz prošlosti mu se iskopa neki grijeh i izloži svima pred oči, a čovjeka se nabije na stup srama, od istih onih prokletnika koji su već jednom nogom u paklu. Katolička Crkva u Hrvata, točnije, njeni vrhovi, postali su korupcionaško leglo zmija, farizeji i pismoznanci trećeg milenija. Karizmaticima zabranjuju djelovanje u Hrvatskoj, a skrivaju popove koji po selima prave djecu, kupuju aute i zidaju kuće od lemojzine i novca koji nije njihova plaća.
Sve u svemu, stvaraju se apatične generacije alkoholičara, narkomana, klošara i bandita. Zašto je to tako? Tko to želi? To žele zvijeri kao što su EU, UN i njima slični. Dok će tim masonima SAD i Rusija biti spremišta oružja, srednja Azija izvor energenata, nenaseljena prostranstva testni poligoni, mi bismo mogli biti zgodan golf teren u blizini slane vode gdje se mogu umočiti noge ili otići u sportski ribo(iz)lov. Karikiram, ali svakome tko pogleda malo dalje od nosa, znat će o čemu govorim.
Jedan od rijetkih osviještenih skupina društva su, na moje veliko čuđenje, navijači, sloj na koji se bacaju govna, drvlje i kamenje, koji je isto tako na stupu srama u ovoj zemlji. Niti sam Bad Blue Boy, niti sam navijač Dinama, niti sam uopće Purger, ali zgražam se nad ovim što gledam i čitam. Svi nehuliganski navijači i Bad Blue Boysi, ne dajte da ovo prođe samo tako! Uzmite oružje u ruke i idite na front! Neka vaše oružje budu vaše masnice, vaše rendgenske snimke, dijagnoze iz bolnica, a vaš front neka budu novine, televizija, internet portali pa i letci ako treba. Naši mediji su odreda kontrolirani, ali samo ih zasipajte i zasipajte, po mogućnosti pismima, a ne mailovima, šaljite im slike, video zapise i samo šaljite i šaljite. Zatrpane redakcije neće biti moguće samo tako lako zanemariti.
Odsad svaki put idite na utakmice s foto-aparatima i kamerama. Slikajte (ali bez bljeskalice jer ako vas policija skuži da slikate, mogli biste iskusiti počasni tretman), snimajte i objavljujte brutalnosti koje televizija ne prikazuje. Opisi koji ste dali su u najmanju ruku blizu nasilja kakvo se viđa u filmskim i serijskim prikazima najgorih zatvora i ratnih zločina - djed udaran pendrekom dok drži unuka za ruku, premlaćivana djeca - i to čak ne samo muška, nego i ženska, prebijane MAJKE, pregaženi ljudi u stampedu, ljudi isječeni staklom mlaćeni tonfama dok pužu u krvi, čovjek USTRIJELJEN u PRSA iz vatrenog oružja - pa ljudi PROBUDITE SE!! Ustanite protiv ovog nasilja! Ali ne nasiljem, jer protiv ovoga nema pobjede nasiljem!
Čovjek nenaoružan vatrenim oružjem ne može se boriti protiv policajca u oklopu nikako, osim ako gomila ne izolira pojedinačne policajce, što je isto tako gotovo nemoguće. Čak i ako bi se na njima upotrijebilo vatreno oružje, u roku minutâ došlo bi (već brižno pripremljeno) pojačanje i nastao bi masakr. Umjesto toga, navijači i Bad Blue Boysi, naoružajte se fotoaparatima, mobitelima, videokamerama, a kad vas tuku, koliko god da ovo ružno zvuči, primajte batine, neka vam sve kosti prebiju kao zadnje zvijeri NKVD-a, SS trupa i Narodne milicije.
Kad hrvatski narod vidi kako se bez milosti tuče po mirnim ljudima, mladeži, osnovnoškolskoj djeci, kako se sirotinjskim umirovljenicima prebijaju leđa dok drže unučad u naručju, kad vide kako obiteljske ljude dočekuju cestovne blokade, sve u svrhu da ih se još krvoločno isprebija, iste one ljude koji svoja leđa lome da porezom nahrane te iste koji im sad izbijaju zube, onda možemo očekivati solidarnost od hrvatske braće i sestara kojima ste dosad bili trn u oku.I tada će kur..... mediji izdajnički cenzurirati vijesti i sakatiti istinu, ali i onda nastavite svoju borbu fotografijama i slomljenim rebrima na rendgenskim slikama. Izađite na ulice i trgove, učinite nešto da ljudi shvate da navijači nisu ljudski talog i da su iste takve batine mogli dobiti i oni, samo da su se našli na utakmici, i to samo zbog toga.
Ovo na što vas pozivam nije lako. Zamorno je, bolno pa čak i opasno. Ali ovom narodu treba otvoriti oči. Ako mislite da nemate nikakve odgovornosti prema svojoj djeci i djeci svoje djece za koje možete birati hoćete li im ostaviti rezignaciju i čemer ili vatru i ponos, nemojte ništa poduzeti i umrite nezamijećeni, s penzijom od koje ne možete ni čarape pokrpati, gunđajući protiv Jace ili Mamića. Ili krenite u borbu. Ja svoju vodim - studiram s namjerom da učinim sve što je u mojoj moći da sa svojim obrazovanjem jednog dana učinim svoju zemlju za kvantum boljom. I umrijet ću sretan i bez stida.
Navijač Nogometnog Kluba Dinamo
Heysel 1985., Hillsborough 1989., vrlo lako se mogao desiti i Maksimir 2010
Nedjelja je navečer, dan poslije derbija koji će mi ostati doživotno urezan u pamćenje. Ali ne zbog još jedne fantastične predstave europskog Dinama, već zbog mučnih scena koje još uživotu nisam vidio.
Već kod približavanja stadionu prije utakmice imao sam neki osjećaj da će se danas nešto loše desiti. Nije dugo prošlo da se taj moj osjećaj ostvari. Ulazimo na stadion i prolazim sigurnosnu provjeru na istoku, pored mene je jedan dečko možda 15-ak godina, dečko se malo zaderao prema svoji dečkima da ih čeka gore kod stepenica, u čuđenju gledam što se događa, trojica interventnih policajaca dolaze do dečka i bahato mu kažu:
- Je li, ko je tebi dozvolio da se dereš? - hvataju ga za ruku i vode ga van (nadam se da je dečko ok).
I ajde to nekako progutam, i krenemo gore. Počne tekma i sve super, sad dolazi okidač koji je pokrenuo cijelu priču. Bilo je možda 10 min do kraj prvog poluvremena, frendovi su otišli dole na pišanje i po piće, vidim ja da nešto nije u redu, frend dolazi blijed ko krpa:
- E dole tuku lika ubit će ga! -
I sad priča: - Vukli su ga za kosu, za to vrijeme drugi ga pendreči, i to nije dosta bacili su ga u zid, lik je lupio glavom i pao na pod, dolaze još tri drota i počnu ga cipelarit! -
I vidim ja krene komešanje na istoku, policija mlati dečke.
Puko mi je film i ja sam isto otrčao do tamo. I nekako se to smiri, ali opet ispod istoka počnu maltit dvojicu ili trojicu mlađih tipova. Na to sjever isto reagira, mi s istoka krenuli smo im pomoć, ali su nas žestoko napali policajci. Ekipa veli drotu:
- Pa čemu to, što je napravio? - na to smo dobili odgovor:
- Šta to tebe boli kurac, mrš tamo ili ćemo i tebe razbiti -
I nekako se to sve smiri, ali moje iskustvo mi govori da je to sve samo početak.
Gotova je utakmica i velim ekipi: "Nemojte se razdvajat, ostanite zajedno"
Bilo nas je petero, oko nas se skupilo ljudi. Dolazimo do izlaza na Maksimirsku...
Evo ježim se dok ovo pišem....
Par metara ispred mene, dečko pristojno obučen, onak malo šminkerski obučen, zagrljen sa curom izlazi. Interventna se zaleteva na njega, ruše ga na pod, tuku ga, djevojka plače, moli da ga prestanu... Ne staju, nego ruše svakog drugoga na pod i udaraju. Nadobudni drot se dere:
- Gubi se kur.. i ti ćeš dobit, šta vi svi ostali gledate marš stoko!! -
Nekako smo se ipak uspjeli probiti kroz kordon. U tom trenutku ne znam što me obuzima: strah, adrenalin ili bijes. Gledam kako na rotoru dijecu sa sjevera tuku, bacaju u staklo, staklo puca, klinci izlaze sa rotora krvavih ruku, glava.
Starci, djevojčice plaču... Užas ovo nije stvarnost!
Starija ekipa pokušava probit kordon da pomogne klincima, nemremo ništa tuku na sve strane. Kreće policija za nama, pritom tuku i one koji nisu bili na utakmici nego su čekali tramvaj na Maksimirskoj.
Ulaze u kafiće na križanju svetica i maksimirske i lupaju sve u njima. Užas, nekako smo ostali čitavi. Kad smo došli na sigurno, zovem frendove koji nisu bili samnom da vidim jesu li živi i zdravi. Hvala Bogu, svi su ok, neki su dobili gadne batine, ali su ok. I ekipa mi počne pričat sve i svašta. Neću sada to pričat jer nisam bio tamo, ali moram reći da su čuli i vidjeli da se pucalo na navijače.
Što da nakon ovoga čovjek veli, danas se vidim sa frendovima - samo se gledamo, ne vjerujemo još uvijek što se desilo, tupi pogledi u pod, muka, nemamo si što reći niti pričati. Dođem doma, pogledam vijesti i još se više iznerviram. Poštovani gospodin Karamarko laže cijeloj Hrvatskoj i govori kako nije bilo mlaćenja ljudi, kako ljudi nisu ležali po ;aksimirskoj obliveni krvlju.
Da nisam bio tamo i sve vidio svojim očima, možda bih čak i povjerovao u tu priču. Njima trebaju veće ovlasti, za što, da ubiju bilo koga i da za to nitko ne odgovara, za duge cijevi na tribinama, ne razumijem!?
Jedan dečko je upucan, ljudi moji, upucali su golorukog mladića!
Užas, kao slučajno je u naguravanju pištolj opalio. Ma nema teorije, slučajno pa u prsa????
Ovo je bilo čisto iživljavanje na ljudima. Ovdje se nisu tukli huligani, navijači, već goloruk ljudi koji su bili na utakmici ili se slučajno našli blizu stadiona od 7 do 77 godina starosti. Rijetki su imali hrabrosti suprotstaviti se teroru - nažalost svi su to debelo platili, rijetki su prošli bez ozljeda.
Evo morao sam ovo ispričat, nemogu više šutjeti, nemojte ni Vi. Navijači su jedini koji ne pognu glavu. Ono na sjeveru je bila strava, strava na drugu, strava na kubnu potenciju!
Policija mlati po svima i nedužnima i po dijeci, a kaj je najgore - po djevojčicama s nepunih 12-13 godina!
Uglavnom, najgore je bilo na izlazu, odozgo smo bježali, većina nas prema izlazu iz rotora, a kad dolje - iznenađenje!
Specijalci na nas s pendrekima, ne znam zakaj su trebali krenut gore, odjednom više nismo imali kuda, bilo nas je 1000-2000 il sam Bog zna kolko između njih i naravno, oni u prvim redovima su dobivali po glavi i po nogama, krvi na sve strane, jedini način da izađeš iz rotora je bio kroz štitove i pendreke.
Ljudi su se skrivali gore u WC-ima (to su bila većinom djeca i djevojčice, starci...koji su se smrzli od straha pa su se tam sakrili), a "kornjača" ulazi unutra i istjera ih van (ne znam jel su ih tukli unutra, to nisam vidio), a vani ih je čekalo još možda desetak kornjača i pendrečili su ih, djevojčice su plakale, to sam vidio svojim očima i to je jasno kao dan.
Vani na ulici također strašno, dva kordona policije su se poredala širom cijele maksimirske i samo su tukli i pendrečili sve koji su se našli na putu.
Na poluvremenu je naša draga i uvijek ljubazna policija na nas bacala topovske udare i to u masu ljudi i zato mi uopće nije žao policajca koji je ostao bez oka, jer taj isti topovski udar je mogel meni izbiti oko. Inače, policajcu je oko stradalo zbog nespretnog rukovanja topovskim udarom. Ali naravno, mladića na ulici je pištolj sam od sebe prostrelio.
Mediji su od nas sada stvorili još veće "hoolse" i naravno, obični glupi puk to puši, bilo koji portal danas ima glavni naslov nekaj tipa - Huligani palili aute, izbili oko policajcu... i naravno to Hrvati puše ko dan, navijači su huligani, ali navijači su vjerovatno jedina masa ljudi u RH koji se ne naguze i ne pognu glavu.
Jučer nas je i Torcida podržala skandiranjem što je znak da se nešto gadno kuha. Policija je trebala sprečiti sukobe BBB-a i Torcide, a oni su nas stavili na istu stranu, mislim da nije puno trebalo da se i Torcida sukobi s policijom na jugu. Ko je tu lud, a ko pametan??
Eto tolko od mene, i samo usput, sretan sam jedino kaj se tiče toga da sam "samo" dva puta dobio s pendrekom, jednom u leđa i jednom u nogu.''Povucimo još dublje rezove!", "Dajte nam veće ovlasti!", uglas su tijekom drugommajske nedjelje ponavljali Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko u nauštrene uši časnih ljudi s perima i mikrofonima. Šokiranom narodu nudili su što je on želio čuti: nasilje ćemo zavijek riješiti - dodatnim nasiljem!
Rezovi, Jadranko. Rezovi. Čovjek bi se prevario gledajuć u leđa 60-godišnjeg umirovljenika koji se te večeri usudio zateći na nogostupu Maksimirske ulice. Ili je ultimativni asket, sljedbenik filipinskog reda štovatelja Isusa Krista, sklon samoozljeđivanju... ili se preduboko sagnuo gurajući glavu u kontejner s plastičnim bocama!
Ne, Jadranko, nisu to bili rezovi. Crveni debeli tragovi bili su vjerojatno i doživotna uspomena spomenutom gospodinu, uspomena na učinkovitost hrvatskih organa reda.
Tko to kaže da policija ne može rješavati probleme, pa pogledajte samo kako su "riješili" petnaest tisuća huligana!
"Bit će nešto od ove zemlje!" vikao je danas narod slušajući duet Jadranke i Tomislava. Da su sudjelovali u netom završenom show programu Zvijezde pjevaju, oborili bi s nogu i Vannu i Hussa. Trenutak koji većina medija nije objavila, a učinila je razliku između "opravdane policijske akcije" i beskrupuloznog batinanja svega što hoda
Narod je zadovoljno pljeskao, jer Kosorica je izgleda stvarno hrvatska inačica željezne Lady. Petnaest tisuća huligana dobilo je što je tražilo!
Jasnu prvomajsku poruku.
Oni su je shvatili, a što je s Vama...
...štovani hrvatski puče, čestitamo vam, položili ste na testu imbecilizma! Bezbroj i neki put popili ste gorku čašu jutarnjeg pelinkovca koje su vam nekritički servirali mediji ujedinjenu pod egidom "zgazimo huligane i njihovo nasilje! smlavimo ih u pepeo!"
Pritom se, naravno, niste zapitali, što je moglo ući u glavu tih 5-6 tisuća ljudi da su se išli fizički "obračunavati" sa bolje opremljenim, tjelesni i borbeno vještijim organima reda...
Čista obijest. Blago Zagrebu s toliko divljaka. No je li bilo baš tako?
Ako se itko od vas, cijenjeni puče, usudio postaviti to pitanje, dovesti pod znak sumnje istinu koju su vam bezobrazno i jednostrano servirali svi mediji, od A do Ž... jamačno ste morali postaviti i pitanje zašto, za ime miloga boga, zašto je goloruko gledateljstvo gađalo policiju bakljama i stolicama?!
Trenutak kada navijači s "istoka" primijećuju da je jedan od njihovih "kolega" u nemilosti policijske čizme ispod tribine
Jedan dio odgovora ponudio je i Zvonimir, navijač iz zagrebačkog uskog centra, izravan očevidac trenutka u kojemu je istok "eksplodirao"."Igrači su krenuli u svlačionicu, bilo je poluvrijeme. Prijatelj i ja pripremali smo se otići na WC. Jedan je navijač nekoliko redova ispod mog mjesta na istočnoj tribini upalio baklju. Rekoh: ajde, neka čovjek uživa...
Prošla je možda minuta, jedva smo se uspjeli do kraja spustiti stepeništem koje od izlaza s istočne tribine vodi prema njenom podnožju gdje se nalazi WC...
...a dotični gospodin ponovo je bio u našem vidnom polju! Dva su ga policajca držala za ovratnik i vukla po betonskom podu prostora ispod tribine! Bacili su ga uza zid, dečko je glavom udario u nj, a onda je za nagradu što se pritom drznuo još ostati pri svijesti, dobio 10-12 nagradnih udaraca pendrekom. Zabava je, međutim, tek počinjala!
U tom trenutku, pristiglo je još nekoliko specijalnih policajaca koji su nogama životinjski u glavu stali udarati nesretnika. Što je učinio da je tako razbjesnio policiju? Upalio je baklju!
Prilikom izlaska sa sjevera, točnije na rotoru, došlo je do masovnog stampeda izazvanog povikom jednog pripadnika specijalne policije,citiram "mrš dolje stoko, živi neće izaći do dolje,Varaždin, Varaždin" aludirajući pritom na ozlieđenog kolegu iz Vž, što je jasno dalo naslutiti da će doći do podmukle osvete od strane specijane policije, scene koje su usljedile nedaju se opisati rječima navijači, žene, djeca, starci koji nisu bili u malom broju prolazili su tih stotinjak metara kroz špalire, bili potisnuti uz zidove i pendrečeni do krvi, a vrhunac se zbio kad je popucao stakleni zid pod pritiskom mase koju je policija nemilosrdno pritiskala.
Ljudi, krvavi od krhotina stakla, gdje su između ostalog bili ponavljam i na desetke žena i djece, trpjeli su strašne batine na podu, nemoćni, većina njih ni krivi ni dužni. Na izlasku sam zatekao još goru scenu, dva-tri dečka, u lisicama, leže na podu, u tom trenutku četvorica specijalaca iz ČISTA mira nasrću na njih lupajući ih teškim čizmama po glavi od koji jedan od siline udarca se na mjestu onesvešćuje.
Dok sam gledao taj prizor, s leđa mi prilazi specijalac i mučki me poteže pendrekom po leđima i bubrezima, te sam u zadnji čas izbjegao udarac u sljepoočnicu, koji je lako mogao završiti fatalno. Bilo je još masu događaja koje bih mogao navesti, ali mislim da je i ovo dovoljno da se dočara kako policija "sprečava" nerede na sportskim borilištima.
Heysel 1985., Hillsborough 1989., jučer vrlo lako se mogao desiti i Maksimir 2010.
Karamarko: Policajci su bili bestijalno napadnuti
Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko u nedjelju navečer je u Kliničkom bolničkom centru ''Rebro'' posjetio teško ozlijeđenog policajca, kojeg su napali navijači nakon sinoćnje utakmice u Maksimiru, te je u svoje ime i ime svih pripadnika MUP-a izrazio ogorčenje ''zbog tog bestijalnog napada na policajce''.
Policajci su bili brutalno napadnuti dok su obavljali svoju dužnost, čuvajući javni red i mir, istaknuo je ministar Karamarko.
Potvrdio je kako je 33-godišnji policajac Kristijan T., koji je smješten na Rebru, teško ozlijeđen te da je ostao bez lijevog oka.
Naglasio je kako će policija učiniti sve da pronađe napadača koji je policajca teško ozlijedio. Naime, policija analizira snimke iz svih kutova i svih kamera kako bi se ''pronašla i detektirala ruka napadača koji je izbacio 'topovski udar''' ispod vizira ozlijeđenog policajca.
Osvrčući se na slučaj navijača, koji je u huliganskom napadu na policajce u službenom vozilu zadobio prostrijelnu ranu, ministar Karamarko je naglasio kako su policajci ''na svim pozicijama gdje su bili u kontaktu, bili zapravo napadnuti''.
Ranjeni navijač bio je u skupini koja je opkolila policijsko vozilo i iz njega pokušala izvući četvoricu policajaca, pri čemu je došlo do nehotičnog opaljenja hica iz službenog pištolja policijskog službenika. Ozlijeđenom navijaču, koji je prevezen u bolnicu na Jordanovcu, izmjereno je 2,03 promila alkohola u krvi.
''Nije istina da je policija upotrijebila pretjeranu silu''
Na novinarski upit ima li informacija o mogućoj odmazdi navijača ministar Karamarko je odgovorio da ih nema te kako ''dolazimo u sferu apsurda da navijači najavljuju odmazdu u odnosu na javnost, na navijače ili organe reda''. To je doista apsurdno, a policija će biti spremna za bilo kakve takve pokušaje, rekao je. Upitan u kojem će smjeru ići najavljene izmjene Zakona o navijačima, ministar Karamarko je kazao kako je njihov interes da taj zakon bude još stroži i jasniji. Napomenuo je da će se unijeti promjene i u Zakon o policiji, čija je reforma u tijeku, a to se radi u suradnji sa sindikatom policije.
- Probat ćemo tu proširiti naše ovlasti kada je u pitanju ovaj segment našeg rada - kazao je.
Na novinarski upit hoće li biti dodatne istrage vezane uz neke tvrdnje udruge navijača da je navodno došlo do pretjerane policijske uporabe sile, ministar Karamarko je naglasio kako te tvrdnje ''naprosto ne odgovaraju istini''. Podsjetio je da su policajci, na svim pozicijama gdje su bili u kontaktu s navijačima, bili napadnuti.
Na upit o stajalištu predsjednika Ive Josipovića o važnosti preventivnog djelovanja Karamarko je odgovorio da je to još jedan problem no da je policija ''na žalost, na repu sankcijskog lanca''.
Ozlijeđeni policajac nije u životnoj opasnosti
- Mislim da je problem puno širi i da se njime treba pozabaviti šira zajednica - od škole, pa u konačnici od obitelji i kuće - kazao je.
Liječnica Kliničkog bolničkog centra (KBC) ''Rebro'' oftamologinja Marija Štanfel rekla je da je ozlijeđeni policajac sinoć operiran, nije životno ugrožen, ali ima tešku ozljedu oka.
Moguć je konačan gubitak vida na tom oku, a on se dosta dobro nosi s tim, kazala je. Ozlijeđeni policajac još će neko vrijeme biti zadržan u bolnici, jer postoji opasnost od infekcije, dodala je dr. Štanfel. Napomenula je da nema nikakvih informacija o oštećenju sluha.
U sinoćnjim izgredima za vrijeme i nakon utakmice Dinamo-Hajduk na stadionu Maksimir u Zagrebu, u huliganskim napadima navijača na policiju ozlijeđeno je, uz ostalo, 15 policajaca, od kojih jedan teško.
Ovakve stvari se nerjetko dešavaju i na prosvjedima i svugdje gdje je prisutna specijalna policija. Da izgrednika ima to je sitina, ali i da policija brutalno pretjeruje i to je istina i činjenica!!! Žalosno je to što je 1991 sve počelo na stadionu s navijačima i tada kad su HDZ-u i tuđmanu bili potrebni bili su heroji, a sad su ti isti ljudi Huligani samo zato što nastupaju protiv HDZ-a. Da huligana ima to je sitina, ali nisu SVI huligani!!!